TZ Punat

SAMOSTALNA IZLOŽBA Emilija Duparova


U Galeriji Toš, u Puntu na otoku Krku, otvorena je se izložba EMILIJE DUPAROVE, pod nazivom „CVRKUTANJE“. ( trajanje izložbe: 11. lipanj – 02. srpanj 2015.)

EMILIJA DUPAROVA rođena je 1967. godine u Splitu. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radi na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, u zvanju redovite profesorice. Uz pedagoški rad, bavi se slikarstvom, multimedijalnim projektima, ambijentom, instalacijom, fotografijom i videom. Članica je likovnih udruženja Splita, Zagreba i Rijeke. Dosada je realizirala 44 samostalne i sudjelovala na preko 140 skupnih i žiriranih izložbi u zemlji i inozemstvu. Za svoj umjetnički rad i rad u struci dobitnica je značajnih međunarodnih i nacionalnih nagrada i priznanja.

o samom radu autorica navodi;

„Cvrkutanje je naizgled, zvuk krasne slike. Neobično veselje, igra, intenzitet, energija i toplina. Umrežena polja, cvijetnjaci i vrtovi bezbrojnih raznobojnih kuglica, kugle. Ona je matica, metafora, polazište, izvor, epicentar, inkubator, točka. Zgusnute teksture izazivaju hipnozu i haptičku sinesteziju osjetila. Prizivaju gledanje i diranje, privlačenje i zavođenje. Nasuprotne senzacije dvoznačno ironiziraju pikselima zatočenu stvarnost. Vrijednosti se odbijaju, kotrljaju, niskaju, dlanuju, valjaju, zavaravaju, žongliraju. Kaleidoskopski, propliću se ornamenti, mustre i obrasci. Množe se brojevi, svjetovi , sfere, putanje, orbitali . Tvore se (s)lagalice, krinke, trofeji , omotači. Dugine boje bude sjećanje, djetinjstvo, slatkiše, plod, rod, nar i cvat.“

tekst predgovora katalogu;

Zrcalo kao pokretački imperativ dosadašnjih ciklusa radova Emilije Duparove provlači se i razrađuje i u njezinim najnovijim djelima. Ono je odraz nas samih, svemira i gradbenog lanca koji je u mikrosvijetu sveden na jednu jedinstvenu tvorbenu materiju - kuglu, stanicu, atom, ali i na rasprsnute emocije, mitove, realnosti i snove. Nizanje kuglica prerasta u artefakt kugle, kao dominantne forme u prostoru, a sam naziv poziva na igru, rebusnu zagonetku i začudnost samog objekta, složenog i slojevitog značenja. Taj novi iskorak u prostor proširuje polje vizualno-estetskog, čulnog i tjelesnog iskustva i potiče na asocijativne audio-morfne vibracije. Riječ je o izvornom, ontologijskom promišljanju koje u primarnoj strukturi stvorenog djela teži univerzalnome i svevremenome, otkrivajući više ono unutrašnje i sakriveno nego ono što se oslanja na vanjski svijet.

Forma zarobljena u okvir krletke predstavlja novi početak, rođenje i nastajanje, njezini gabariti kao da rastu i šire se neopterećeni ograničavajućom dimenzijom prostora u kojoj se nalazi. Taj fragilni novonastali organizam osobite arhitektoničke jasnoće i preciznosti izvanredne profinjenosti i elegancije u svakom trenutku spreman je na uzlet, prodor, na metaforički let i razvoj. Vizualno bogatstvo naizgled bezbrižno, veselo, rascvrkutano, šareno i bogato, personifikacija je osjećaja, stanja svijesti i razuma. To je oslika imaginacije, jake i neupitne intuicije.

Kada se približimo sasvim blizu stvari i zaronimo u samu teksturu, kada uđemo u srž pogleda tada se sve svodi na jedno, na beskrajan niz, nepreglednost i nerazjašnjenu isprepletenost činjenica. Emilija Duparova prikazuje (s)lagalicu od kugli, kao spontani sistem igre i slučajnosti, vez boja i oblika koji se ponavljaju u mnoštvu, ali ipak tvoreći prikriveni sadržaj. Ta prividna ljepota šarenila sintetičkih loptica i bezbrojnih kuglica pribadača oku promatrača stvara ugodu i veselje, međutim razotkrivanjem samog smisla plastičnosti, umjetnih boja i igličastih sakrivenih oblika ulazimo u bit lažnosti i opsjene, prevare i opasnosti koje kao da ocrtavaju istinu i laž, sreću i razočaranje, igru i opasnost, zaspalu svijest uljuljkanu u ljepotu površnosti i zavaravanja. „Cvrkutanje“ tako dobiva karakter složenog i nadahnutog dijela koje ne objašnjava i ne ocrtava već otvara pitanja i navodi na razmišljanje.

Jasna Rodin, mr. sc.